Kod kupovine često nailazimo na domišljate i lukavo dizajnirane natpise na proizvodima koji vrlo lako mogu dovesti do zablude potrošača. Dok je nekima to namjera, ostalima je cilj ona prava tj. suštinska promocija kvalitete svog proizvoda. Kao potrošači ipak moramo biti svjesni obiju strana te uz potkrijepljenost relevantnih informacija odabirati kvalitetu. Kvalitetan proizvod je u većini slučajeva prikladan za naše zdravlje. Ostalo su egzibicije kojima se pokušava masovno promovirati i plasirati proizvode na policama.
Trendovi
Nova vremena donose nam neka nova (čitaj ‘bolja’) saznanja i u skladu sa njima rađaju se neki novi trendovi u prehrani. Međutim, trendovi sa sobom povlače i spretno konstruirane proizvode koji ipak ne služe uvijek svrsi u onom smislu kako su predstavljeni. Iskorištavanje trendova nije nikakav novitet, ali novih je saznanja sve više te se, sukladno tome, pruža i više prilika za manipulaciju pojmovima tj. izrazima koji potiču (nekakvo) nedosljedno razmišljanje.
Upravo zbog takvih okolnosti preplavljeni smo svakakvim informacijama i ne uspijevamo se snaći u hrpi podataka, a kamoli dobiti onu koja nas najviše zanima. Međutim, do kvalitetnih i svrsishodnih informacija, realno, nije niti lako doći. Za bilo kakav pouzdan zaključak ili dijagnozu (ekonomsku / političku / medicinsku / sportsku / prehrambenu) potrebno je relevantno znanje, iskustvo, filtriranje informacija, testiranje i revizija.
No, nemojmo se plašiti noviteta. Iako prehrambena industrija na nama zarađuje, od nje dobivamo i bogat izbor svih mogućih vrsta proizvoda, neovisno o trendovima. Imati veći izbor znači imati više opcija, a veći broj opcija svakome pruža dovoljno prostora da bude kreativan i prilagodi situaciju sebi i svojoj okolini. Na nama je da budemo dovoljno informirani i educirani sa ciljem odabira zanimljivih namirnica i proizvoda koji doprinose našem zdravlju, neovisno o tome koliko jesu ili nisu u trendu.
Estetika, reklama i izgled
Koliko god se netko trudio reklamirati svoj proizvod, marketinška kampanja ne mijenja njegov nutritivni sastav. Upravo zbog toga opet je izbor na nama…hoćemo li i koliko redovito nešto konzumirati. Za televizijske reklame npr. fast-food sendviča, osim filmskih i fotografskih efekata, koriste se i umjetne boje sa ciljem naglašavanja prirodnih sastojaka koje može sadržavati. Dakle, doslovno, uzme se kist sa zelenom bojom i dodatno se oboji komad salate u sendviču…rijetko kada onaj sendvič kojeg dobijemo u kartonskoj kutijici izgleda kao na reklami, zar ne?
Ako je naš junak filma ili pak nogometne reprezentacije na pakiranju određenog proizvoda, takvo nas pakiranje najviše privuče. Sama činjenica da je na pakiranju netko tko nam se sviđa ili je trenutno atraktivan automatski nam ulijeva povjerenje, neovisno o tome da li je on/a potkovan/a u području kojeg predstavlja. Ali to je ono što nas privuče, a proučavanje nutritivnih sastojaka i vrijednosti ostavljamo za možda neki idući put.
Ljepota tj. estetski izgled proizvoda ili namirnice ne odražava njegovu kvalitetu, ali i ne znači suprotno. Ukoliko nam je bitno podrijetlo ili bogatstvo nutritivnog sastava, potruditi ćemo se saznati informacije prije kupovine i konzumacije.
Deklaracija
‘Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane’ jasno navodi da se popis sastojaka prehrambenog proizvoda mora naznačiti tj. biti jasno deklariran. Na njemu apsolutno sve piše i vrlo lako možemo saznati koje komponente zapravo čine taj neki proizvod. Međutim, često nam nije jasno što to sve zapravo piše na deklaraciji jer je krcata E-brojeva i sličnih dodataka. Nerijetko se zapravo začudimo koje pak komponente čine neki proizvod. To je jedna zaista posebna i intrigantna tema, ali ukratko, što je manje sastava na deklaraciji to je namirnica u načelu prirodnija i u krajnjoj liniji – zdravija.
Procesuiranje svih mogućih E-brojeva i kombiniranje sa (zaista) prirodnim namirnicama u vidu kreiranja primamljivog okusa nije nimalo jednostavna procedura. Ako ne znamo koje komponente čine deklaraciju, a konzumiramo proizvode od kojih su sastavljeni, onda ne znamo ni što konzumiramo…jednostavno. Osobe koje se konkretno bave prehranom, neovisno o grani gospodarstva, imati će o tome konkretno mišljenje pa ih možete upitati ako vas interesira; odgovori bi vas mogli iznenaditi.
Igra riječima
- Bez glutena
- Bez šećera
- Bez dodanog šećera
- S antioksidantima
- S probioticima
- S proteinima
- Superhrana
- Organskog porijekla
- Bez GMO
- Vegansko
Ovakvi natpisi nas definitivno privlače jer ukazuju na zdravo podrijetlo te u konačnici, zdraviji i kvalitetniji proizvod. No, to ne mora značiti da je on i nutritivno najbogatiji tj. da je cjelovitiji po pitanju trenutnih nutritivnih potreba.
Najprivlačniji izrazi su da je nešto ‘bez dodanog šećera’, ‘s proteinima’, ‘bez GMO’, ‘s antioksidantima’. Kod sportaša izraz s proteinima automatski privlači pažnju jer je protein nenamjerno zanemaren pri međuobrocima. Međutim, najčešće kada čitamo nutritivni sastav, shvaćamo da se u npr. nekoj proteinskoj pločici od 200 – 300 kcal nalazi malo proteina, ali i relativno visoka količina ugljikohidrata. Opet, takve stvari imaju pravo vrijeme, ali ako je nešto ‘proteinsko’, onda bi po svakoj logici zaista trebalo sadržavati adekvatne količine upravo toga – proteina. Kada je riječ o aminokiselinama koje čine taj protein, tu se stvar još dodatno maskira jer kupac izrazom ‘protein’ shvaća da dobiva cijeli paket potrebnih (i esencijalnih i neesencijalnih) aminokiselina.
Izraz bez dodanog šećera ne znači da nešto ima nula šećera tj. nula ugljikohidrata. Hrana sadrži prirodne šećere (ugljikohidrate), a ovakvim se natpisom ne/spretno može nekome i zakomplicirati život. Dijabetičar koji konzumira proizvod ‘bez dodanog šećera’ mora se itekako dodatno informirati o kompletnoj količini ugljikohidrata. To je vrlo osjetljivo kod djeteta sa dijabetesom jer djeca ne razumiju zašto su takvi natpisi naznačeni velikim slovima. Roditelji su zato uvijek ovdje da ih pokušaju educirati i pravovremeno utjecati na takve situacije.
Izraz superhrana je također odličan izraz….za veliku maržu proizvođača. Još uvijek ne postoji službeno prihvaćena definicija ovog izraza i to je zasigurno jedan od razloga zašto se masovno koristi te se njen tzv. trend pokušava produljiti. Nešto što je možda super okusom, ne mora svima biti odlično. Ako je možda super za gastrointestinalni sustav, da li je super za svačiji? S druge pak strane, na nama ovisi hoćemo li takav proizvod konzumirati ili ne.
Zgodni i privlačni izrazi nas zaintrigiraju, ali na nama je da ne uzmemo sve zdravo za gotovo. Iako proizvod zaista jeste organskog podrijetla ili sa adekvatnim količinama proteina, možda postoji razlog zašto je upravo to navedeno velikim slovima na pakiranju. Deklaracija o nutritivnom sastavu ne laže i u njoj se kriju svi detalji koje nam je preporučljivo pratiti.
Visoka cijena
Zanimljivo je da visoka cijena također utječe na mišljenje o namirnici ili proizvodu. Ako ćemo baš realno, tako bi trebalo i biti. Ako je nešto skuplje, onda bi za zdravlje trebalo biti i kvalitetnije. No, nije uvijek tako jer se pod visokom cijenom opet kriju procesi nabavke, pripreme, prerade, obrade i distribucije samog proizvoda. Ključan je faktor ovdje opet nutritivna deklaracija koja će jasno definirati porijeklo i sastav.
Nutritivne vrijednosti ‘po obroku’ i ‘po komadu’
Obzirom da su proizvodi ponekad veoma kalorični, osim nutritivnih vrijednosti na 100 g / 100 ml, pronalazimo i informacije ‘po obroku’ ili ‘po komadu’. To prečesto bude marketinški trik jer nam tada vrijednosti izgledaju prihvatljivije. Nešto slično kao kada u raznim trgovinama vidimo cijenu sa 99 lipa nakon zareza. Naime, tko još pojede samo jedan keks kada otvori kutijicu (osobito u društvu)? Ali podaci za njega su vidljivi i naširoko stavljeni u tabelu u odnosu na one od 100 g. Također, kada otvorimo limenku pića od 330 ml, ne vjerujem da ostavljamo onih 100 ml za drugi put jer nam je 230 ml taman dovoljno za ‘obrok’.
S druge pak strane, nutritivni podatak za ‘jedan obrok’ ili ‘jedan komad’ može nam biti hipotetska nit vodilja. Prije stavljanja proizvoda u košaricu vrlo jasno si možemo izračunati koliko bi nas ‘koštao’ pravi obrok – onaj kojeg zaista konzumiramo. Na nama je da bacimo oko na detalje jer ćemo tek tada realno percipirati što nam određeni proizvod pruža.
Navika
Bez obzira na trendove i potencijalno poigravanje proizvodima od strane proizvođača, mi sâmi na kraju biramo čime ćemo se hraniti, koje ćemo proizvode odabirati, koliko ćemo dopustiti da se nama manipulira te koliko ćemo dozvoliti da kupovina određenih namirnica / proizvoda prijeđe u naviku. Navike zaista nije nemoguće mijenjati, ali kod prehrane je to ponekad ipak delikatna stvar jer smo i tijelo i metabolizam navikli na konzumaciju.
Zaključno:
Konzumiranje bilo kakvog proizvoda ili namirnice možemo iskoristiti i pozitivno i negativno za naše tijelo. Zapravo, preformulirajmo: za konzumiranje svakog proizvoda postoji pravi trenutak, ali i adekvatna količina. Možda je nekome dovoljan ‘obrok’ od samo jednog krekera, ali taj zasigurno ima mnogo manju težinu od prosječnog čovjeka, a vjerojatno ide doma odmah nakon treninga jer ga tamo čeka nutritivno bogat, onaj pravi, obrok.
Naše tijelo truditi će se maksimalno iskoristiti prednosti onih sastojaka koje unosimo. Ako nije moguće pružiti mu nutritivno bogatiji obrok, neka to bude izuzetak. Za aktivne sportaše ovo je posebno bitno jer brzi oporavak ovisi i o nutrijentima; međutim, i cijeli niz metaboličkih procesa u tijelu prirodnije će se odvijati. Bilo bi odlično kada bi malo detaljnije proučavali deklaracije, zar ne? Eto, krenimo…
Neki od Izvora:
1. Drewnowski A. The cost of US foods as related to their nutritive value. Am J Clin Nutr. 2010 Nov;92(5):1181-8.
2. Jones NR, Conklin AI, Suhrcke M, Monsivais P. The growing price gap between more and less healthy foods: analysis of a novel longitudinal UK dataset. PLoS One. 2014 Oct 8;9(10):e109343.
3. Lunn J. Superfoods. 2006 British Nutrition Foundation Nutrition Bulletin, 31, 171–172
4. MacGregor C., Petersen A., Parker C. Promoting a healthier, younger you: the media marketing of anti-ageing superfoods. J. Consum. Cult. 2018. 0(0):1-16.
5. Rao M, Afshin A, Singh G, et al. Do healthier foods and diet patterns cost more than less healthy options? A systematic review and meta-analysis BMJ Open 2013;3:e004277.
6. Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane; NN 114/2004
