Kada se ženske osobe počnu penjati na najviša postolja ispred muškaraca, najčešće je to ogromno iznenađenje. Međutim, tako i ne mora biti, a pogotovo kada (ta ženska) osoba dobro zna što radi, kada poznaje vlastito tijelo i mogućnosti, ali i kada tijekom natjecanja donosi prave odluke. Iako je većina bioloških faktora u ovom odnosu usmjerena na prednosti muškaraca, što je natjecanje dulje, to se žena sve više izjednačava sa muškarcem u borbi za najviše postolje. Neke metaboličke činjenice i već postignuti rezultati govore ovome u korist.
Osnovne fiziološke razlike
Razlike u konstituciji žena u odnosu na muškarce su vrlo dobro poznate. Naime, žene općenito imaju veći postotak masnoća u tijelu i manju koštanu masu. Ako ugledate muškarca i ženu vizualno jednake građe, kod žena će sveukupni udio masnoća biti nešto veći te će vas oko zavarati ako nemate iskustva u procjeni.
Kod bilo kakve populacije jasno je da su muškarci prosječno viši od žena. Međutim, muškarci imaju i veću glavu, dulje ruke te dulje noge. To vuče i potrebu za sveukupno većom koštanom masom, a neovisno o tome što je kod žena zdjelična kost jača. Zdjelica kod žena je logična potreba dakako zbog nošenja djeteta tijekom trudnoće i samog porođaja. Bitno je za naglasiti da je razlika u koštanoj strukturi evidentna od najranijih dana, a konkretnije razlike počinju se uočavati u doba puberteta i razvoja konkretne tjelesne konstitucije općenito.
Također, razlikujemo se i u mišićnoj strukturi, a ženski mišić imati će nešto veći postotak masnoća u odnosu na muški općenito. Mišići imaju masnoće? Pa naravno…to se zove intramuskularni triglicerid (intra-unutar; muskularni – mišićni; trigliceridi – spojevi triju masnih kiselina tj. nekakva masnoća). Ovo je veoma bitno jer tijekom aktivnosti trošimo nekoliko energetskih izvora. Obzirom da sa mišićima vježbamo, oni se izravno troše te se njihovi kapaciteti isto tako i umanjuju. Dakle, muškarac ima veći kapacitet čiste mišićne mase ali i veću sposobnost tijela da opskrbljuje takve mišiće kisikom.
Žene vs Muškarci kod izvora energije
Iako je vrlo dobro poznato da ženski sportaš u načelu troši veću količinu masnoća tijekom vježbanja od muškarca sportaša, još uvijek nisu utvrđeni razlozi, pa tako niti konkretni biokemijski mehanizmi koji bi ovo zaokružili. To u prijevodu znači da se samo hipotetski može govoriti o metaboličkim procesima, ali rezultat je zaista vrlo jasan => dakle, žena sportaš će za isti submaksimalni napor potrošiti više masnoća kao izvor energije nego muškarac sportaš.
Ključ u ovoj priči mogao bi biti hormon po imenu 17β estradiol tj. estradiol. Ovaj hormon ponajprije proizvode jajnici žene tijekom njenog plodnog razdoblja života. Obzirom na njegove karakteristike, zasigurno bi mogao doprinijeti formiranju ženskog mišića u takvom obliku, a što posljedično kreira scenarije malo drukčijeg stvaranja / trošenja energije tijekom fizičkih aktivnosti. Osim njega, postoje i drugi potencijalni razlozi poput distribucije masnoća u tijelu žene općenito i / ili pak hormonalne reakcije žena kod treninga. Kao eventualni zaključak logično bi bilo pretpostaviti da sve ove komponente djelomično nose svoj udio u tako kompleksnoj jednadžbi. Nadam se da nećemo još dugo čekati na odgovore.
Treba napomenuti i da će muškarac potrošiti veće razine glikogena od žena, a što izuzetno komplicira njegovu konkurentnost kod iznimno dugih sportskih natjecanja. Ovdje je evidentno da muškarci nekako gube primat u cijeloj priči…. zanimljivo zar ne?
Iskoristivost eksternih količina ugljikohidrata
Tijekom dugoprugaških aktivnosti unos ugljikohidrata značajno dobiva na vrijednosti jer se takvim potezom štede ograničene količine glikogena u našem tijelu. Odlična vijest za apsolutno sve sportaše je da količinu unosa ugljikohidrata možemo istrenirati neovisno o našoj dosadašnjoj praksi. Dakle, ovo nije uvjetovano ni spolom osobe niti njenim fizičkim karakteristikama, pa čak niti tjelesnom konstitucijom. Glede mogućnosti konzumiranja ugljikohidrata naše su opcije veoma široke, a ključ uspjeha leži u praksi.
Ukoliko ćemo promatrati sposobnost ili prednost jednog spola u odnosu na drugi, ovdje je stvar identična. Međutim, u praksi se ipak viđa manji trend gastrointestinalnih problema i nešto veća vještina konzumiranja kod muškaraca. Premda opet treba naglasiti – ovaj dio se itekako može istrenirati. Međutim, ovo ne umanjuje gore spomenutu činjenicu da muškarci brže troše razine glikogena od žena. Glikogen je ograničen i muškarcu bi pogotovo trebalo biti u interesu da ima kvalitetnu i vrlo dobro isprobanu nutritivnu strategiju za ultra duga natjecanja.
Da li ovo znači i drukčije nutritivne preporuke za ženu u odnosu na muškarca tijekom natjecanja?
Ne…ovdje stvar ne može biti različita, a kamoli dijametralno suprotna.
Kod dugoprugaških disciplina intenzitet je nizak tijekom natjecanja pa se sudionici vode ‘logikom’ i da je nizak unos nutrijenata dovoljan. Bilo bi dobro potruditi se da unos bude optimalan; u suprotnom rezultat je najčešće nešto slabiji.
Da li ovo sve znači prednost u nekim ultra dugim disciplinama za žene?
Metabolički gledano, apsolutno i bez ikakve dileme. Onaj drugi par rukava, zbog kojeg je ovo područje još uvijek neistraženo, je činjenica da se ne može predvidjeti u kojem vremenskom razdoblju se ovo dešava. Hipotetski gledano, ako bi npr. došli do zaključka da žene mogu imati jednake ili bolje šanse tek nakon 50 sati aktivnosti to bi bilo super. Uvjeren sam da bi mnoge osobe ženskog spola takvim dugoprugaškim natjecanjima pristupale mnogo odvažnije tj. mnogo češće, mnogo odlučnije i mnogo spremnije nego za neke ‘kraće’ evente.
Biti ću odvažan i kao primjer dati svoje viđenje nedavno završene 2021 UTMB utrke… Neovisno o sjajnom rezultatu muškog pobjednika (Francois D’Haene), smatram da bi nakon još dva kruga oko Mont Blanca ženski pobjednik (Courtney Dauwalter) bio daleko ispred svih muških konkurenata. Za one koji se ne bave aktivno dugoprugaškim disciplinama neke se udaljenosti čine abnormalne i nerealne. Međutim, kada su ove discipline u pitanju, dugoprugaškim sportašima je većina stvari koja je njihovoj okolini ‘nerealna’ i ‘ekstremna’ zapravo kompletno suprotna tj. normalna i svakodnevna. Ako niste dugoprugaš, razmislite još jednom prije nekih izjava koje vas mogu svrstati u kategoriju nerazumijevanja utreniranosti sportaša općenito. Do tada, za ljepši spol => samo hrabro, vjerojatno ste bolje u nekim sportskim izazovima koji tek slijede.
Kratki zaključci:
- Žene i muškarci imaju različitu tjelesnu konstituciju; u načelu žena će imati veći postotak masnoća, a muškarac jače i čvršće kosti te veći volumen mišićne mase
- U identičnim uvjetima, žena će za isti napor potrošiti više masnoća nego muškarac; muškarac će potrošiti više glikogena u odnosu na ženu. Ovo ne vrijedi za visoke intenzitete jer su kod njih izvori energije jednaki za oba spola.
- Unos eksternih količina ugljikohidrata štedi ograničene rezerve glikogena; svakom dugoprugaškom sportašu pronalazak ovog rješenja jedan je od ključnih čimbenika dugoročnog uspjeha
- Što je aktivnost dulja, (metabolički gledano) ženski sportaš ima veće šanse za sveukupnu pobjedu zbog (vjerojatno) više razloga, a ne samo jednog isključivog
Neki od Izvora:
Coast JR et al. Do gender differences in running performance disappear with distance? Can J Appl Physiol. 2004 Apr;29(2):139-45.
Pincivero D.M. et al. Gender Differences in the Relationship Between Quadriceps Work and Fatigue During High-Intensity Exercise, Journal of Strength and Conditioning Research: May 2000 – Volume 14 – Issue 2 – p 202-206
Roby K.F. 17 Beta Estradiol, Reference Module in Biomedical Sciences, Elsevier, 2019.
Steffensen CH et al. Myocellular triacylglycerol breakdown in females but not in males during exercise. Am J Physiol Endocrinol Metab. 2002 Mar;282(3):E634-42.
Tarnopolsky MA. Gender differences in substrate metabolism during endurance exercise. Can J Appl Physiol. 2000 Aug;25(4):312-27.
Wismann J et al. Gender differences in carbohydrate metabolism and carbohydrate loading. J Int Soc Sports Nutr. 2006;3(1):28-34. Published 2006 Jun 5.
www.sciencedirect.com
